Policistični jajnici simptomi i lečenje

POLICISTIČNI JAJNICI LEČENJE BILJEM I ČAJEVIMA

Policistični jajnici su problem koji pogađa sve veći broj žena i odmah da kažemo da nije u pitanju nimalo bezazleno oboljenje, stoga su i neophodne redovne kontrole i pridržavanje saveta ginekologa. Za rešavanje mnogobrojnih problema koje izazivaju ciste na jajnicima pomažu brojni lekoviti napici i tinkture na bazi lekovitog bilja. Virak i neven su samo neke od lekovitih biljaka koje uspešno leče nimalo bezopasan sindrom policističnih jajnika, u daljem tekstu saznajte šta je cista na jajniku, kako one nastaju i koja se ishrana kod policističnih jajnika preporučuje…

KAKO NASTAJU CISTE NA JAJNICIMA

Sindrom policističnih jajnika najčešći je hormonski poremećaj, javlja se kod žena u plodnom periodu i vodeći je uzrok izostanka ovulacije, a samim tim i uzrok neplodnosti.  Iako je reč o ozbiljnom problemu, žene ga uglavnom dosta olako shvataju, sve dok ne dođu u neugodnu situaciju da ne mogu ostati u drugom stanju – kada se rutinskim pregledima i ove promene na jajnicima najčešće i uoćavaju. Policistični jajnici nastaju vrlo rano, najčešće u toku tri ili četiri godine od prve menstruacije, a dosta ređe se javljaju kasnije kod devojaka koje su imale potpuno uredne i redovne cikluse. Vodene ciste na jajnicima se u slučaju 15 odsto žena otkriju potpuno spontano – ultrazvučnim pregledom, ali ako se ne javljaju i drugi simptomi policističnih jajnika, koji inače prate ovaj poremećaj, ne propisuje se nikakva terapija medikamentima, pod uslovom da su ovulacije redovne.

S druge strane, sindrom policističnih jajnika zahteva adekvatno i pravovremeno lečenje i redovan odlazak kod ginekologa na kontrole, kako bi se izbegle ozbiljne posledice koje mogu narušiti  zdravlje celokupnog kardiovaskularnog sistema, pa i druge komplikacije. Naime, policistični jajnici i zatrudnjivanje nisu jedini problemi koji prate mlade devojke, može doći i do pojave dijabetesa i mnogih drugih ozbiljnih bolesti i zdravstvenih tegoba .

POLICISTIČNI JAJNICI SIMPTOMI

Najčešći uzrok policističnih jajnika jeste hiperandrogenemija – povišen nivo muških polnih hormona androgena u pubertetu kod mladih devojaka. Zašto do ovoga dolazi nije sasvim poznato, a genetska predispozicija navodi se kao vodeći uzročnik. Osim promena na jajnicima koje se uočavaju prilikom ultrazvučnog pregleda, policistični jajnici  su oboljenje koje neretko prati i izostanak menstruacije, tj. pojava neredovne menstruacije, izostanak ovulacije i povišen nivo muških polnih hormona. Žena dobija karakterističan izgled, koji prati pojava masnog tkiva u trbušnoj regiji, javlja se pojačana maljavost na licu, ali i drugim delovima tela , upravo zbog viška muških hormona, takođe dolazi i do povećanja klitorisa, opadanja kose i koža postaje dosta masnija.

Ovo su dosta česti simptomi policističnih jajnika, a u pojedinim slučajevima ciklusi mogu biti uredni, a da uopšte nema ovulacije. Pedeset odsto devojaka kod kojih je dijagnostikovana cista na jajniku je neposredno pre toga bilo gojazno. Sklonosti ka depresiji i anksioznosti takođe se mogu povezati sa ovim sindromom.

SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA – KOMPLIKACIJE

policistični jajnici simptomi i lečenjeIako se najčeće javljaju ciste na jajnicima kod devojčica u toku puberteta, lekarska pomoć se najčešće traži tek u kasnim dvadesetim godinama, uglavnom kada se javi netipična pojačana dlakavost kod žena, pojava akni, gojaznosti, a potom i zbog nemogućnosti začeća. Važno je istaći da policistični jajnici nisu sam estetski, već i ozbiljan zdravstveni problem, čije lečenje treba započeti na vreme i sprovoditi ga do kraja života, jer postoji rizik od mnogobrojnih komplikacija, poput dijabetesa, kasnije menopauze, različitih materičnih krvarenja, spontanih pobačaja, anemije, poremećaja količine masnoće u krvi, hipertenzije, bolesti srca i krvnih sudova, raka jajnika i materice…

LEČENJE POLICISTIČNIH JAJNIKA MEDIKAMENTIMA

Glavne mere lečenja podrazumevaju korekciju telesne mase (lečenje gojaznosti) potpunom promenom načina ishrane i uvođenjem fizičke aktivnosti, obavezan prestanak pušenja i  uzimanja alkoholnih pića, medikamentoznu terapiju i hirurški zahvat. Od lekova se mogu koristiti hormonske kontracepcijske tablete, analozi GnRH, hormoni koji se oslobađaju u  mozgu (iz hipotalamusa) i pozitivno deluju na izlučivanje hormona hipofize, lekovi koji kontolišu povećanu telesnu masu. Policistični jajnici se leče i hormonskom terapijom, upotrebom kortikosteroidida , zatim lekova koji će potisnuti delovanje svih muških polnih hormona, medikamenata koji dodatno pojačavaju osetljivost na insulin, a glavni izbor medikamentozne terapije zavisi prvenstveno od simptoma koje žena ima.

U svakom slučaju, lečenje policističkih jajnika je dugotrajno jer nema leka koji bi u kratkom periodu zauvek izlečio sve metaboličke i hormonske neregularnosti. To znači da se nakon prekida takve propisane terapije više ili manje ponovno javljaju simptomi policističnih jajnika, a sa njima i svi prateći rizici, o kojima je već bilo reči..

                

POLICISTIČNI JAJNICI ISHRANA

Prvi korak u korekciji ishrane u slučaju sindroma policističnih jajnika jeste smanjenje unosa ugljenih

hidrata. Na taj način će nivo insulina prirodno pasti i drugi hormoni u telu postepeno će početi da se vraćaju u balans – ravnotežu. Ishrana kod policističnih jajnika svakako treba biti uravnotežena i nikako nagla i restriktivna. Najvažnije je iz ishrane isključiti sve što sadrži šećer – kolače, torte, keks, slatka pića, ali i skrobne namirnice poput veoma štetnog belog brašna, peciva i brojnih drugih pekarskih proizvoda, testenina, belog pirinča i krompira. Integralne žitarice možete jesti umereno, a jelovnik treba da vam se zasniva na morskoj i rečnoj ribi, sezonskom povrću, voću, piletini, jajima, koštunjičavim plodovima.

Takođe je potrebno unositi dovoljne količine tečnosti, naročito vode – oko dve litre dnevno, da biste mogli isprati y sve štetne toksine iz organizma koji će nastajati kada telo bude razlagalo masti. Policistični jajnici nikako nisu za podcenjivanje, ukoliko imate pomenute simptome, javili ste se vašem ginekologu i počeli ste odgovarajuću terapiju, vrlo je važna pravilno balansirana ishrana. Najgore što sebi možete uraditi je da se podvrgnete nekoj rigoroznoj i restriktivnoj dijeti bez ugljenih hidrata, koja u kratkom vremenskom roku skida veliki broj kilograma. Takvi restriktivni i brzi programi mršavljenja, oslobodiće vas suvišnih kilograma, ali to je u najvećoj meri voda, a ne višak masnoća. Dijeta za policistične jajnike se može držati samo nakon konsultacija sa vašim lekarom.

CISTE NA JAJNICIMA PRIRODNO LEČENJE – RECEPTI

Policistični jajnici se osim medikamentima i pravilno balansiranom ishranom, mogu lečiti i sa brojnim čajevima i pripravcima od lekovitog bilja. Evo nekoliko odličnih recepata:

VINO ZA POLICISTIČNE JAJNIKE

Po tri velike supene kašike kantariona, preslice i stolisnika preliti litrom kvalitetnog belog vina i ostaviti da stoji u staklenoj tegli ili flaši 10 dana. Vino zatim procediti i piti svako jutro na prazan stomak tri decilitra, sve dok se ne potroši.

POLICISTIČNI JAJNICI PRIRODNI LEK

Biljku rusu ubrati dok je još u cvatu, oprati je, osušiti i usitniti. Staviti je u staklenu teglu i preliti domaćom rakijom (komovicom ili šljivovicom], pa dobro zatvoriti i ostaviti da stoji 10 dana na tamnom mestu. Tinkturu procediti i piti po kašičicu ujutru pre doručka uz malovode. Narednih 10 dana piti supenu kašiku tinkture, a poslednjih 10 dana potrebno je uzimati je tri puta na dan. Terapiju ponoviti posle mesec dana pauze.

KAKO IZLEČITI CISTE NA JAJNIKU SA SLADIĆEM

Sladić povećava izlučivanje kortizola i estrogena, a smanjuje testosteron, što je naročito važno za žene kod kojih su dijagnostikovani policistični jajnici. Istraživanja novijeg datuma su pokazala da ova biljka kod žena smanjuje količinu testosterona za neverovatnih pedeset odsto. Zahvaljujući aktivnom sastojku koji blokira određeni enzim za proizvodnju testosterona u jajnicima. Kod policistićnih jajnika sladić se najčešće kombinuje sa božurom, koji takođe veoma uspešno smanjuje proizvodnju muških polnih hormona, pa zajedničkim snagama te dve izuzetne biljke imaju više nego snažno dejstvo. Božur izvanredno podstiče ovulaciju i dodatno poboljšava proizvodnju progesterona. Ove dve biljke je najbolje pomešati u srazmeri 1:1.

POLICISTIČNI JAJNICI LEČENJE ČAJEVIMA

Macina trava normalizuje lučenje naših polnih hormona i zahvaljujući tome stabilizuje funkcije reproduktivnih organa. Uspešno dovodi u red naše menstrualne cikluse i utiče na celokupno zdravlje jajnika, pa tako omogućava plodnost kod žena i začeće.

Čaj od macine trave recept:

U 2,5 decilitra hladne vode potopite punu supenu kašiku macine trave i pustite da proključa, a nakon toga sklonite sa ringle, poklopite iostavite da odstoji dobrih sat vremena. Procediti dobijeni čaj za ciste na jajniku i piti lagano tokom dana, podeljeno u tri-četiri doze.

VIRAK JE PRIRODNI LEK ZA CISTE NA JAJNICIMA

Jedna je od najboljih biljaka za lečenje steriliteta. Deluje kao odličan regulator hormona, podstiče rast progesterona i reguliše menstrualni ciklus. Pokazala se vrlo delotvornom i kada su u pitanju neprijatni policistični jajnici , a može pomoći i u prevenciji spontanih pobačaja. Još bolje rezultate daje ako se kombinuje sa hajdučkom travom. U našem narodu se još od davnina priprema čaj od hajdučke trave za ciste na jajnicima, u kombinaciji sa virkom postižu se još bolji rezultati.

Pomešati jednake delove virka i hajdučke trave, a zatim uzeti tri velike supene kašike ove mešavine i preliti litrom proključale vode. Poklopiti i pustiti da da odstoji pola sata pa nakon toga procediti. Piti po tri šolje dnevno u toku četrdeset dana.

NEVEN JE IZUZETNO DELOTVORAN KOD POLICISTIČNIH JAJNIKA

Kada su cistične promene na jajnicima u pitanju, neven se uglavnom spominje u kombinaciji sa koprivom i hajdučkom travom. Praksa pokazuje da ova čajna mešavina zaista daje izvanredne rezultate i to kada su policistični jajnici već dijagnostikovani.

Čaj za ciste recept:

Pomešati 200 g nevena i po 100 g koprive i hajdučke trave, pa 5 kašika mešavine preliti litrom provrele vode i pustiti da odstoji pola sata. Procediti lekoviti čaj i piti lagano u toku dana. Terapija traje četrdeset dana.

Više detalja o tome kako se leče policistični jajnici uz pomoć nevena, pročitajte u našem članku: čaj od nevena za ciste.

Preuzeto sa stranice:dijetamesecevemene.com,

belo pranje kod žena simptomi i lečenje

BELO PRANJE I VAGINALNE INFEKCIJE SIMPTOMI

Belo pranje i vaginalne infekcije se uspešno leče isključivo uz redovno i pravilno održavanje intimne higijene,kao i uz pomoć medikamenata, ali nisu zanemarljivi ni zdravi recepti iz prirode.Da bi se održala vlažnost i normalna flora vagine, koji su, zapravo, zaštitna barijera i sprečavaju prodor štetnih mikroorganizama u reproduktivne organe, sluzokoža vagine luči bezbojnu ili beličastu tečnost čija se produkcija povećava tokom ovulacije i pred menstruaciju.Međutim, ukoliko se ova flora poremeti, bakterije počinju da nadiru uzrokujući upalu, zbog čega sluznica ove regije luči više vaginalnog sekreta i tako mobiliše granulocite i limfocite, pokušavajući da savlada štetne mikroorganizme, što dovodi do pojave poznate kao belo pranje ili leukoreja. U ovom članku daćemo vam nekoliko odličnih saveta kako lečiti vaginalne infekcije uz pomoć lekovitog bilja:žalfije,kamilice,hajdučke trave i mnogih drugih prirodnih receptura…

BELO PRANJE SIMPTOMI

Poremećaj koji nazivamo belo pranje ispoljava se u vidu gustog iscetka beložućkaste boje i dosta često je taj vaginalni sekret neprijatnog mirisa, gotovo uvek je praćen i sa svrabom, a posledica je upale materice, gljivičnih i virusnih oboljenja, stresa,pa čak i delovanja pojedinih medikamenata. Pojačan sekret i svrab ponekad se javljaju i usled mehaničke iritacije (nošenje isuviše uskih pantalona, sintetičkog donjeg veša i dnevnih uložaka) ili zbog loše cirkulacije. Ukoliko laboratorijske analize ne ukazuju na prisustvo patogenih bakterija u iscetku, ovaj problem se može resiti pojačanim higijenskim merama i preparatima od lekovitog bilja o kojima će biti reči nešto kasnije.U najvećem broju slučajeva, belo pranje kod žena je simptom pada imuniteta uzrokovanog povećanim stresom, nedostatkom sna, lošom ishranom ili nervnom napetošću. Naročito su joj sklone žene koje pate od dijabetesa, a česti uzročnici su i hormonska neravnoteža i uzimanje kontraceptivnih pilula ili korisćenje spirale. Obično se javlja vaginalni sekret pred menstruaciju ali može da se javi i za vreme menstruacije, u trudnoći ili menopauzi, usled prirodne promene nivoa hormona.

BELO PRANJE U TRUDNOĆI

Vaginalne infekcije nisu retka pojava kod trudnica, a najčešće se javljaju bakterijska vaginoza, vaginalna kandidijaza ili hlamidija. Mnoge žene s bakterijskom vaginozom imaju normalnu trudnoću, dok se kod drugih komplikacije povezuju baš sa ovom infekcijom. Ukoliko se jave znaci upale, trudnica treba da se obrati ginekologu koji će joj nakon analiza odrediti terapiju antibioticima. Gljivične infekcije vagine česte su u drugom stanju, jer im pogoduje povećana količina estrogena u krvi i neretko se vraćaju uprkos adekvatnoj terapiji. Za lečenje se prepisuju antibiotici i vaginalete, koji se primenjuju od sedam do četrnaest dana, a treba znati da ove vrste upala ne mogu naškoditi plodu.Ukoliko vam se javi braon sekret u trudnoći ,obavezno se odmah se javite ginekologu ,da biste na vreme mogli sprečiti dalje komplikacije,koje mogu biti opasne i po vas i bebu.Najvažnije je da ne paničite,već da budete pribrani ,jer stres je vaš daleko najveći neprijatelj.Naoružajte se sa strpljenjem,pošto je gotovo svaka bolest sluznice,pa i belo pranje u trudnoći veoma uporno,te dosledno primenjujte prepisanu terapiju od strane stručnjaka…

VAGINALNE INFEKCIJE ISHRANA I HIGIJENA

Čest uzročnik leukoreje jeste i ishrana, naročito u slučaju preteranog unosa mleka, belog brašna i pirinča. Začinjena i masna hrana i velika količina šećera takođe pogoršavaju ovaj problem. Trudite se da sve nabrojano izbegavate ,koliko god možete. Naime, učestalo konzumiranje namirnica koje sadrže proste ugljene hidrate stvara idealnu podlogu za vaginalne infekcije, jer dolazi do povećane kiselosti vagine što omogućava rast štetnih bakterija. U mnogim slučajevima, belo pranje se potpuno povlači ,već nakon promene režima ishrane .Jedna od najvažnijih stvari je higijena vagine .Nije preporučljivo koristiti hemijska sredstva za održavanje higijene intimne regije, jer mogu poremetiti floru i pH vrednost sekreta. Za Ispiranje vagine  je najbolje koristiti  mlaku vodu ili čaj od kamilice, a neophodno je izbegavati dnevne uloške jer sprečavaju „provetravanje“ i stvaraju toplo i vlažno okruženje, idealno za razvoj gljivica i bakterija. To važi i za donji veš koji mora da bude pamučni jer se tako obezbeđuje dobra „ventilacija“. Tamponi su dozvoljeni, pod uslovom da se menjaju svaka tri sata.

                

belo pranje simptomi

BELO PRANJE PRIRODNO LEČENJE

Postoje brojne narodne recepure za čajeve,kupke i obloge koje leče vaginalne infekcije ,mi smo vam pripremili više njih.Za početak tu je nezaobilazno maslinovo ulje uz dodatak lekovitog nevena koji su naročito delotvorni za belo pranje.Stavite neven u domaće maslinovo ulje i smesu ostavite nekoliko dana da odstoji na sunčanom i toplom mestu.Može se koristiti i suncokretovo ulje,ali je važno da je ono potpuno prirodno,bez dodataka konzervansa.Takođe kao zamenu za neven ,može vam poslužiti i kantarion koji je čest i u medikamentima upravo za ovu namenu .Recimo i to da se vagitorije sa kantarionovim uljem često preporučuju kod ovih tegoba .Terapija se sprovodi na sledeći način,nanesite pripremljeno ulje na vašu intimnu regiju,lezite i potrudite se da sadžaj odstoji što duže da bi mogao da deluje.To je jedino izvodljivo pred spavanje,da bi sadržaj tokom noći ostao i delovao.

Za lečenje belog pranja preporučuje se nekoliko odličnih čajnih mešavina:

Pomešajte dve kašike sitno iseckanog lista žalfije i po kašiku cveta belog sleza, lista koprive, lista kupine, cveta zove, lista i cveta hajdučice, lista i cveta kantariona, cveta kamilice i vrbove kore, pa sve prelijte sa 1,6 Iitrom ključale vode i ostavite poklopljeno da odstoji 90 minuta.Procedite i pijte po šolju od 2 dl čaja tri puta dnevno, pre jela. Ostatak koristite za ispiranje vagine pomoću irigatora, ujutru i uveče. Tretman ponavljajte svaki drugi dan ,a terapija se ukupno drži 10 dana.

Za pojačan sekret i svrab vagine napravite sledeći čaj:pomešajte po dve kašike lista i cveta hajdučice, cveta zove, lista koprive i cveta nevena, pa sve prelijte sa 1,6 Iitre proključale vode i ostavite da odstoji poklopljeno naredbih 120 minuta. Procedite i pijte po šolju( 2 dl čaja) tri puta dnevno, obavezno pre jela. Ostatak koristite za ispiranje vagine pomoću irigatora, uveče pre spavanja. Ponavljajte terapiju 4 dana, svako drugo veče.

Za belo pranje napravite i sledeću mešavinu :pomešajte po 2 kašike nadzemnog dela troskota, nadzemnog dela hoću-neću, cveta kamilice i žalfije, pa sve natopite sa 1,6 l ključale vode i ostaviti poklopljeno da odstoji 2 sata. Pijte proceđeno po 2 decilitra čaja tri puta dnevno, uvek pre jela. Ostatak isko koristiti za ispiranje pomoću irigatora, ujutru i uveče. Ponavljati 4 dana, svako drugo veće.

Na potpuno isti način belo pranje kod žena se leči i uz ove prirodne recepte:

Pomešajte po 2 kašike lista i cveta podubice, lista koprive i lista kupine, pa sve zajedno prelijte sa 1,6 l proključale vode i ostaviti poklopljeno da odstoji 12o min. Dobro procedite i konzumirajte po 2 dl čaja tri puta dnevno, pre glavnih jela. Terapija se ponavlja naredna 4 dana i to svako drugo veče .

 Pomešajte po dve kašike lista oraha, ružmarina, virka i lista koprive, pa sve natopite sa 1,6 litre ključale vode i ostavite dva sata poklopljeno da odstoji . Pijte dobro proceđeno tri puta dnevno, obavezno pre jela po jednu šolju. Tretman sprovodite svako drugo veče,i najduže 4 dana smete koristiti ovaj čaj za belo pranje..

Kao odličan prirodni lek za belo pranje pokazao se i čaj od ruzmarina sa kojim treba sapirati svakodnevno intimnu regiju spolja,a poželjno je i piti čaj.Ulje čajvca- tri kapi ulja nakapajte na tampon koji stavljate u vaginu,mirujte 3 sata i ponovite terapiju dva puta dnevno..Pored njih  odlično se pokazalo ulje divljeg origana, kao i kupka od jabukovog sirćeta,beli luk (naročito dobar za lečenje kandide) poterbno ga je sitno iseckati da bi se dobila gusta pasta,koju nanosite na deo zahvaćen infekcijom..

Drugima se dopalo i ovo:

Upala vagine simptomi i lečenje kolpitisa

Cista na bubregu simptomi i lečenje čajevima

Trihomonijaza simptomi kod muškaraca i žena

vidac čaj za oči | vidova trava

Stolisnik čaj od hajdučke trave

miomi na materici | simptomi | lecenje | operacija

Preuzeto sa stranice: http://dijetamesecevemene.com/zdrav-zivot/belo-pranje-kod-zena-simptomi-lecenje/,http://dijetamesecevemene.com/

PRIRODNI AFRODIZIJACI: Hrana i ljekovito bilje za bolji seks

U suvremenim uvjetima života kada statistike upozoravaju da trećina mladih parova ima problema sa spolnošću, pitanje afrodizijaka postaje aktualnije nego ikada. Stres, nezdrava prehrana i onečišćeni okoliš (pesticidi, fungidici, herbicidi, konzumacija gaziranih pića, teški metali) djeluju na sve aspekte spolnosti: smanjenje želje za spolnim odnosom (libida), smanjenje mogućnosti izvedbe spolnog odnosa (erektilne disfunkcije) te smanjenje plodnosti.

Lov na vrapčiće

Afrodizijak u najširem smislu podrazumijeva sve što potiče na seks, a u užem prirodne ili farmaceutske pripravke kojima se pojačava seksualna želja i poboljšava seksualni odnos (jača i dugotrajnija erekcija, pojačano vlaženje, mogućnost višestrukog postizanja orgazma…) Ime nosi po starogrčkoj božici ljepote i tjelesne ljubavi Afroditi, ali i starije su civilizacije tražile načine za bolji seks, pa tako prvi podaci sežu 5000 godina prije Nove ere, u stari Babilon gdje su se u tu svrhu uzimale pločice meda sa sjemenkama sezama.

Razne kulture i civilizacije imaju specifične afrodizijake i legende. U Indiji su tako detaljno opjevani u knjizi ljubavnih umijeća Kamasutri, oko 200 godina prije Nove ere, najrazličitiji savjeti, pa i preporuka da se penis izloži ugrizima izvjesne vrste mrava u mravinjaku nakon od kojih će nabreknuti do izuzetne veličine koja će se održati tijekom cijele ljubavne noći.

U starogrčkim su legendama posebnu moć pridavali vrapcima. Stari su Grci jeli njihov mozak te male ptice pokućarice kao afrodizijak,a do 18. stojeća se u Europi kuhala afrodizijačka juha od njegovog mesa i kostiju. Do danas se pak u Italiji zadržalo vjerovanje da muškarcu seksualnu moć daju jezici ptica pjevica, zbog čega često kreću u nemilosrdan lov po šumama na našim prostorima.

Recepti čuvenog starorimskog liječnika Galena (1. stoljeće Nove ere) posebno su kao afrodizijak preporučivali ljute feferone i paprike, začine anis i gorušicu te šparoge. Vjerovao je u posebnu moć hrane koja izaziva vjetrove da izazove i erekciju kod muškarca, pa je protiv impotencije prepisivao jesti grah i grašak.

Ambra i mošus u haremskoj hrani

U stara se vremena kod pripremanja pripravaka vjerovalo u princip sličnosti. Tako se korijen mandragore koji nalikuje ženskim bedrima smatrao lijekom za žensku neplodnost, a kamenice, čije meso je oblikovano kao ženski spolni organa, smatrane su poticajem muške moći.

Asteci su avokado nazivali “stablo testisa”

Asteci su pak avokado nazivali “stablom testisa” (achuacuti) zbog specifičnog oblika plodova koji sa grane obično vise u paru, pa su ga uzimali kako bi povećali potenciju i plodnost muškarca. U Africi i Aziji muškarci su uzimali u prah mljeveni rog nosoroga ili tigrovog penisa.

Posebna je priča afrodizijačko djelovanje mirisa životinskog porijekla, prvenstveno ambre koja se dobije izlučevinom iz kitova probavnog sustava i mošusa koji se uzima iz testisa sibirskog jelena. U arapskim haremima su ženama ambru i mošus dodavali u hranu, kako bi se kroz sve tjelesne pore znojile tim mirisnim ekstraktima koji izazivaju požudu. Na tom je tragu Casanova ambru redovito dodavao u toplu čokoladu kojom se krijepio prije seksualnih izazova, a Coco Chanel svoj je parfem No. 5 reklamirala ovako:”Parfem nanesite tamo gdje želite da vas muškarac poljubi.” Parfemi djeluju poput feromona, kemijske supstance koja prenosi mirisni signal ljubavi. Dok smo pod utjecajem feromona, osjećamo neodoljivu seksualnu želju, jer iz nosa se mozgu odašilje signale za uzbuđenje. Afrodizijačko se djelovanje pripisuje i aromi vanilije, koja u Polineziji od davnina stoji za “poziv na ljubav”. Na mediteranu se takvim mirisom smatrao bosiljak, pa bi djevojka koja očekuje ljubavnika na prozor stavila teglu bosiljka, a kad bi još došao dočekala bi ga prsima posutim mirisnim prahom te biljke.

Otrovna španjolska mušica

Vjerojatno najpoznatiji afrodizijak svih vremena je tzv. španjolska mušica, ekstrakt sušenog zelenog kukca Lytta vesicatoria koji živi na području od južne Europe prema središnjoj Aziji do Sibira. Djelatna je otrovna tvar kantarid. Nakon konzumacije djeluje na tijelo tako da izaziva ekstremno povećanje dotoka krvi u spolne organe koji nabreknu i izgledaju kao na vrhuncu spolnog odnosa. Iako je otrovan (u svojim ga je trovačkim mješavinama koristila obitelj Medici) kantarid se bez obzira na visoki rizik još od antičkih vremena koristio kao afrodizijak. Primjerice, povijest tako bilježi da je ekstrakt španjolske mušice žena cara Augustusa Livija dodavala u piće gostima svojih orgija kako bi ih potaknula na razuzdanost, a navodno je i engleski kralj Henry IV (11 st.) uzimao španjolsku mušicu premda je bio svjestan da time izlaže opasnosti i svoj život. U 17. stoljeću francuski je vještac La Voisin miješao prah španjolske mušice sa sušenim moljcima i krvlju šišmiša za ljubavni napitak koji je tajno dodavan u hranu francuskom kralju Louisu XIV kako ga ne bi popustila žudnja za Madame de Montespan. U 18. stoljeću u Francuskoj je kantarid postao moderan u obliku pastila nazvanih po kardinalu Richelieu. Markiz de Sade dao je španjolsku mušica u obliku kuglica začinjenih anisom prostitutkama s kojima je organizirao orgiju 1772. godine. Od otrova su umrle, a on je osuđen na smrt zbog trovanja i sodomije. Španjolska je mušica je zabranjena, ali se njome svejedno trguje na ilegalnom tržištu jer i nekoć i danas bilo je voljnih da seksualnom užitku žrtvuju život.

U novije vrijeme u farmaceutskim laboratorijima razvijeni su sintetički lijekovi – stimulatori erekcije u pilulama poput Viagre, Cialisa i Levitre. Tijekom istraživanja koja su provođena za poboljšanje prokrvljenosti i za liječenje neuroloških bolesti, otkriveno je da proučavane supstance utječu na erekciju muškarca. Iako su namijenjene muškarcima koji u zrelijim godinama gube erekciju, sve više ih koriste i mladi muškarci. Učinci tih lijekova su ipak ograničeni, kod nekih niti ne djeluju, skupi su, a imaju i kontraindikacije, posebice kod srčanih bolesnika za koje mogu biti i fatalni.

Mnogo mitova, malo znanstvenih potvrda

Afrodizijačko jelo: Riža začinjena žutim šafranom

Uz smetnje cirkulacije koje su glavni uzrok impotencije, u 20% slučajeva to je niska razina testosterona. Međutim, terapija testosteronom povezuje se sa povišenim rizikom od raka prostate. Stoga se i u liječenju impotencije sve više traže prirodne supstance, odnosno hrana i ljekovito bilje za dobar seks. Na tržištu se ponovo mnoštvo toga reklamira kao afrodizijak, dok su znanstvene potvrde zapravo rijetke. Nedavno je provedeno istraživanje na Sveučilištu Guelph u Kanadi, Ontario kojim su obrađeni rezultati desetina studija na raznim supstancama životinjskog i biljnog porijekla kojima se pripisuje afrodizijačko djelovanje: najveću dokazanu moć imaju egzotični začin šafran, korejski ginseng i afrički yohimbin. Umjerenu učinkovitost u eksperimentima na životinjama pokazali su muškatni oraščić, klinčić, češnjak i đumbir.

Spolna želja, erekcija, orgazmi i kod muškarca i kod žena ovise o stanju psihe i nivou stresa, stanju prokrvljenosti spolnih organa, općem stanju krvotoka i žlijezda sa unutarnjim lučenjem i seksualnih žlijezda, općoj tjelesnoj kondiciji, pobudljivosti nervnog sustava… Problematika je kompleksna pa razne supstance ne djeluju istovjetno na različite muškarce i žene.

Početkom starenja općenito gubimo spolnu moć prvenstveno zbog smanjenog izlučivanja hormona (progesteron, testosteron, DHEA) i zbog slabije cirkulacije, a posebno one u mozgu i spolnim organima (impotencija često prati dijabetes). K tomu sve je kraće vrijeme seksualnog odnosa i jer s godinama pada tjelesna izdržljivost zbog debljine, propadanja mišićnog tkiva i oslabljene tjelesne kondicije. Sve što djeluje suprotno može se preporučiti kao sredstvo za bolji seks: zdrav život i kretanje, održavanje primjerene tjelesne težine, a od hrane i ljekovitog bilja sve ono što potiče i jača cirkulaciju, lučenje žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem i stimuliranje centralnog živčanog sustava te ono što djeluje kao antidepresiv.

Glavni seksualni organ je mozak

American Journal of Medicine (2007) donosi da je erektilna disfunkcija u visokoj korelaciji sa lošim fizičkim zdravljem i neaktivnošću. Više od 50% dijabetičara, 44% osoba sa visokim krvnim tlakom i 26% osoba koje se ne kreću (gledaju TV više 3 i više sati dnevno) iskazuju problem u postizanju erekcije ili sa “ponekad” ili sa “uvijek”. “Nuspojave dijeta i vježbanja su samo više samopouzdanje, a to bi bio najbolji afrodizijak, jer je glavni seksualni organ mozak”, poručuje Christopher Wanjek, kolumnist na LiveScience.com.

Bračni par znanstvenika Anna Maria i Brian Clement u svojoj knjizi “7 ključeva za cjeloživotnu seksualnu vitalnost” (engl. “7 keys to lifelong sexual vitality”), primjerice, posebno preporučuju izbjegavati hranu s visokom količinom zasićenih masnoća koje uzrokuju aterosklerozu te soju i proizvode na bazi soje jer sadrže visoku koncentraciju ženskog spolnog hormona estrogena koji kod muškarca smanjuje djelovanje muškog spolnog hormona testosterona i time spolni nagon, a kod žena nakon 35. godine smanjuje utjecaj progesterona (hormona spolne želje) zbog narušavanja omjera progesteron/estrogen. Oni preporučuju uzimanje sve zdrave i prirodne hrane koja čuva tijelo, posebno hrane koja potiče mršavljenje i čuva srce: mrkve zbog antioksidativnog djelovanja vitamina E, zelenog lisnatog povrća koje čisti krv i kapilare, avokada koji daje energiju stanicama zbog bogatog sadržaja esencijalnih masnih kiselina te orašastih plodova i plave ribe (losos, skuša, srdele) koji obiluju omega kiselinama koje potiču cirkulaciju i time erekciju kod muškarca i orgazam kod žena.

U knjizi dr. Mehmeta Oza i dr. Michaela Roizena “Vi zauvijek mladi” (engl. “You: Staying Young”) posebno ističu važnost mršavljenja, te navode da pretili muškarci s gubitkom 15 kg dodaje svom penisu 2,5 cm: “Penis vam, strogo govoreći zapravo ne raste, nego se tope nakupine masnih stanica zdjelice. Ako dobivate na težini, nakupine masnih stanica “guše” penis.”

Evo i popisa hrane, začina i ljekovitog bilja koje kao prirodne afrodizijake suvremeni liječnici, farmaceuti i nutricionisti najčešće preporučuju:

Korejski ginseng

GINSENG lat. Araliacea: Korijen korejskog ginsenga, tzv. crveni ginseng u nekoliko je studija potvrđen kao afrodizijak i to za oba spola. Pojačava seksualnu želju i pobuđenost u genitalnim zonama tako što opušta mišiće i pojačava dotok krvi u genitalnoj zoni. Ženama u menopauzi preporuča se tzv sibirski ginseng koji pojačava lučenje progesterona, hormon koji održava libido žene, a čije djelovanje ovisi o tome u kolikom je omjeru sa estrogenom. Nakon 35. godine smanji se lučenje progesterona, dolazi do dominacije estrogena i posljedično do smanjenja libida. Osim preparatima koji pojačavaju lučenje progesterona, ženama se savjetuje uzimanje hrane koje blokira estrogene (osim očuvanja libida, idealni omjer progesteron/estrogen sprječava debljanje): ananas, bobičasto voće, brokula, grah, leća, fitoestrogeni u sojinom mlijeku, zobene pahuljice, mahune, sjeme lana i badem

ČOKOLADA: Sadrži feniletilamin i serotonin, kemikalije koje stimuliraju područja za dobro raspoloženje u mozgu. Kakao sadrži flavonoide koji povećavaju količinu dušikovog oksida koji proširuje arterije i omogućuje dotok krvi u spužvasta tijela penisa. Smatra se da na potenciju više utječe dušikov oksid nego razina testosterona u krvi. Naime, penis postaje tvrd zahvaljujući receptorima na stanicama naših arterija koji stimuliraju lančanu reakciju koja naposlijetku opušta krvne žile koje ulaze u penis. Dušikov oksid najčešće se nalazi u endotelijalnim stanicama koje prekrivaju unutrašnjost naših aarterija. Čim zbog stvaranja plaka stijenke arterija postanu malo tvrđe, razine dušikovog oksida opadaju, pa se krvna žila ne može normalno širiti kad je potrebno malo više krvi u spužvastom tkivu. Količinu dušikovog oksida u krvi povećavaju flavonoidi, kojeg nalazimo u tamnoj čokoladi, crnom grožđu, bobicama… i L-arginin koji nalazimo u orašastim plodovima.

ŠAFRAN lat. Crocus sativus: Dodavanje šafrana u hranu laboratorijskih štakora dovelo je do značajnog povećanja frekvenciju erekcije, a i daljnje testiranje na muškarcima s problemom potencije pokazalo je da ima učinka, a nema nuspojava. Učinak zasad nije niti blizu onome sintetičkih supstanci pa se očekuje nastavak istraživanja.

YOHIMBIN lat. Pausinystalia yohimbe: Nazivaju ga prirodnom Viagrom, spada u stimulatore centralnog živčanog sustava. Brojne studije pokazuju da djeluje kao afrodizijak, no ima brojne nuspojave: napadi panike, otkazivanje bubrega, halucijandije, iznenadne smrti. Gdje počinju učinkovite i opasne doze i koliko se razlikuju, do danas je nepoznato.

MEKSIČKA DAMIANA lat. Turnera diffusa: Biljka koja se od davnina kuha u ljubavnim napicima. Po snazi je približna yohimbinu, ali uz manje nusefekata. Upotrebljavaju se vrhovi lista ove biljke slične metvici koja raste u Meksiku, južnoj Kaliforniji i Teksasu. U meksičkoj farmakopeji klasificirana je kao afrodizijak, tonik i diuretik.

ZLATNI KORIJEN lat. Rhodiola rosea: Biljka koja raste u arktičkim predjelima i na sibirskim planinama pomaže kod impotencije kada se uzima u obliku čaja ili s nekim alkoholnim pićem koje ima nizak sadržaj alkohola. Pomaže kod impotencije i kod funkcije prostate jer podiže razinu serotonina u mozgu.

MACA lat. Lepidium meyenii: Ljekovita biljka koja se već tisućama godina uzgaja u Peruanskim Andama, na nadmorskoj visini od 4 – 4,5 tisuća metara. Koristi se prah crvenog korijena bogat vitaminima B skupine i aminokiselinama. Navodi se da povećava libido, smanjuje tjeskobu i stres, utječe na bolju proizvodnju spermija i povećava volumen spermija, pa su je tako koristile Inke, a Španjolci su ju davali životinjama da bi povećali rasplod. Maca sadrži adaptogene – prirodne tvari koje imaju mogućnost da olakšavaju prilagođavanje ljudskog organizma na razne nepovoljne uvijete, dovode tijelo u hormonalnu ravnotežu i djeluju na svaku osobu pojedinačno. Podiže ili smanjuje razinu hormona, sadrži biljne sterole koji pomažu u zaštiti srca i krvnih žila, prirodno regulira kolesterol.

GINGKO lat. Ginkgo biloba: Još se od drevnih vremena u kineskoj medicini koristi za pospješuje mikrocirkulacije i protok krvi, djeletvoran i kod problema potencije.

KORIJANDER: Za ovaj se začin navodi da ubrzava cirkulaciju u genitalnom području te se preporuča sljedeći recept: 3 grama praha korijandera sa žlicom meda, ostaviti da se rastopi u ustima, pa tako 3 puta dnevno.

EURICOMA LONGIFOLIA JACK (lat.): Korijen malezijske biljke navnodno djeluje blagotvorno na stvaranje testosterona, prema nekim tvrdnjama može povećati razinu testosterona do 20%.

Kamenice obiluju cinkom

KAMENICE: Ovaj je školjka najbogatiji izvor cinka koji nam je na raspolaganju, a cink direktno povećava proizvodnju spermija i razinu testosterona u organizmu muškarca. Osim kamenica, cinkom su bogati još i teleća jetra, govedina i janjetina, a od biljih izvora sezam, sjemenke buće i sjemenke lubenice.

KAVIJAR: Afrodizijačko mu se djelovanje pripisuje zbog bogatstva cinkom i visoke hranjivosti.

ORAŠASTI PLODOVI: Bogati su ometa 3 masnim kiselinama, pa povoljno djeluju na krvotok i cirkulciju te L-argininom koji povećava količinu dušikovog oksida u krvi potrebnog za erekciju.

SJEMENKE BUČE: Sjemenke i nerafinirano hladno tiješteno bučino ulje zbog obilja cinka djeluje blagotvorno na lučenje testosterona, a koristi se u pučkoj medicini u liječenju odnosno prevenciji impotencije i bolesti prostate

ŠPAROGE: Obiluju vitaminom E tzv. vitamin plodnosi koji je važan za sintezu spolnih hormona, a u pučkoj se medicini koriste za liječenje bolesti mokraćnih putova i prostate.

PČELINJI PROIZVODI: Med, propolis, cvjetni prah i matična mliječ obiluju vitaminima, aminokiselinama i flavonoidima te se preporučaju za povećanje izdržljivost, poticanje cirkulacije te liječenje i prevenciju krvožilnih bolesti i općenito dugovječnost. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi “Liječenje pčelinjim proizvodima APITERAPIJA” preporuča svim muškarcima da nakon 50 godine uzimaju 15 grama cvjetnog praha dnevno, primjerice u mješavini s medom u omjeru 1:1 tri puta dnevno u jednakim dozama. Za problematičnu prostatu preporučuje sljedeći program: Svakodnevno konzumiranje 100 do 150 g meda obogaćenog sa 20% cvjetnog praha. Dnevnu dozu treba podijeliti u četiri obroka, a mješavinu otopimo u toploj vodi i pijemo prije jela. Mješavina još bolje djeluje ako joj dodamo 1% matične mlječi. Uz to se uzima 30% alkoholni ekstrakt propolisa po 30 do 40 kapljica, 3 do 4 puta dnevno prije jela, na kocki šećera ili se može dodati u mješavinu meda i cvjetnog praha.

CRNO VINO: Alkohol u malim koliičnama potiče opuštenost i požudu, a velike količine uzrokuju spolnu nemoć. Shakesperae kaže o alkoholu u seksu: “budi želju, ali remeti izvedbu”. Crno vino (plavac mali, babić) se preporučuje konzumirati zbog povoljnog djelovanja na krvne žile i tlak te bogatstva flavonoidima koji potiču stvaranje dušikovog oksida koji omogućuje erekciju.

TARTUFI: Navodni afrodizijak koji djeluje mirisom, otpuštaju steroide slične feromonima koje mužjaci otpuštaju tijekom parenja,

CRNO GROŽĐE: Polifenoli iz nekih sorti grožđa i  bobičastog voća  potiču endotelijalne stanice (kojima su presvučene krvne žile) da počnu lučiti dušikov oksid koji štiti od srčanožilnih bolesti i održava zdrave krvne žile i odgovarajući krvni tlak, omogućuje erekciju penisa. Korisni su samo sokovi s visokom razinom polifenola

MUCUNA PRURIENS (lat): Stimulans je centralnog živčanog sustava. Sadrži L-dopu koja se u tijelu pretvara u dopamin koji stimuira hipofizu na lučenje testosterona i hormona rasta koji potiču spolnu želju. Potiče regeneraciju živčanog sustava te se koristi u prevenciji Parkinsonove bolesti. L dopom je bogat i bob.

BABIN ZUB lat. Tribulus terrestris: Samoniklo bilje koje raste na Kavkazu, u Srednjo Aziji i Bugarskoj. Utvrđeno je da povećava hipofizinu proizvodnju luteinizranog hormona (LH), koji potiče lučenje testosterona. Uzimanjem Tribulusa podiže se nivo testesterona za više od 50%. U Bugarskoj je izvedena studija sa 212 muškaraca, koji su nakon liječenja Tribulusom izlučili su više sperme s većim brojem spermije koji su plivali brže i dalje.

ČEŠNJAK: Sadrži alicinom koji pojačava cirkulaciju i protok krvi u spolnim organima. a kako miris ne bi poništio blagotvorno djelovanje supstance preporuča se uzimanje kuhanog.

GOVEDINA: Bogata je cinkom i proteinima nužnima za lučenje testosterona. Osim govedine preporučaju se još i jaja, piletina i kravlji sir. Kako je testosteron derivat kolesterola u prehrani ga ne treba izbjegavati, a prema najnovijim spoznajama mesna dijeta hranom bogatom kolesterolom neće uzrokovati visoki kolesterol u krvi sve dok se jede malo škrobnih namirnica (LCHF dijeta), puno povrća i redovito treniraU suvremenim uvjetima života kada statistike upozoravaju da trećina mladih parova ima problema sa spolnošću, pitanje afrodizijaka postaje aktualnije nego ikada. Stres, nezdrava prehrana i onečišćeni okoliš (pesticidi, fungidici, herbicidi, konzumacija gaziranih pića, teški metali) djeluju na sve aspekte spolnosti: smanjenje želje za spolnim odnosom (libida), smanjenje mogućnosti izvedbe spolnog odnosa (erektilne disfunkcije) te smanjenje plodnosti.

Lov na vrapčiće

Afrodizijak u najširem smislu podrazumijeva sve što potiče na seks, a u užem prirodne ili farmaceutske pripravke kojima se pojačava seksualna želja i poboljšava seksualni odnos (jača i dugotrajnija erekcija, pojačano vlaženje, mogućnost višestrukog postizanja orgazma…) Ime nosi po starogrčkoj božici ljepote i tjelesne ljubavi Afroditi, ali i starije su civilizacije tražile načine za bolji seks, pa tako prvi podaci sežu 5000 godina prije Nove ere, u stari Babilon gdje su se u tu svrhu uzimale pločice meda sa sjemenkama sezama.

Razne kulture i civilizacije imaju specifične afrodizijake i legende. U Indiji su tako detaljno opjevani u knjizi ljubavnih umijeća Kamasutri, oko 200 godina prije Nove ere, najrazličitiji savjeti, pa i preporuka da se penis izloži ugrizima izvjesne vrste mrava u mravinjaku nakon od kojih će nabreknuti do izuzetne veličine koja će se održati tijekom cijele ljubavne noći.

U starogrčkim su legendama posebnu moć pridavali vrapcima. Stari su Grci jeli njihov mozak te male ptice pokućarice kao afrodizijak,a do 18. stojeća se u Europi kuhala afrodizijačka juha od njegovog mesa i kostiju. Do danas se pak u Italiji zadržalo vjerovanje da muškarcu seksualnu moć daju jezici ptica pjevica, zbog čega često kreću u nemilosrdan lov po šumama na našim prostorima.

Recepti čuvenog starorimskog liječnika Galena (1. stoljeće Nove ere) posebno su kao afrodizijak preporučivali ljute feferone i paprike, začine anis i gorušicu te šparoge. Vjerovao je u posebnu moć hrane koja izaziva vjetrove da izazove i erekciju kod muškarca, pa je protiv impotencije prepisivao jesti grah i grašak.

Ambra i mošus u haremskoj hrani

U stara se vremena kod pripremanja pripravaka vjerovalo u princip sličnosti. Tako se korijen mandragore koji nalikuje ženskim bedrima smatrao lijekom za žensku neplodnost, a kamenice, čije meso je oblikovano kao ženski spolni organa, smatrane su poticajem muške moći.

Asteci su avokado nazivali “stablo testisa”

Asteci su pak avokado nazivali “stablom testisa” (achuacuti) zbog specifičnog oblika plodova koji sa grane obično vise u paru, pa su ga uzimali kako bi povećali potenciju i plodnost muškarca. U Africi i Aziji muškarci su uzimali u prah mljeveni rog nosoroga ili tigrovog penisa.

Posebna je priča afrodizijačko djelovanje mirisa životinskog porijekla, prvenstveno ambre koja se dobije izlučevinom iz kitova probavnog sustava i mošusa koji se uzima iz testisa sibirskog jelena. U arapskim haremima su ženama ambru i mošus dodavali u hranu, kako bi se kroz sve tjelesne pore znojile tim mirisnim ekstraktima koji izazivaju požudu. Na tom je tragu Casanova ambru redovito dodavao u toplu čokoladu kojom se krijepio prije seksualnih izazova, a Coco Chanel svoj je parfem No. 5 reklamirala ovako:”Parfem nanesite tamo gdje želite da vas muškarac poljubi.” Parfemi djeluju poput feromona, kemijske supstance koja prenosi mirisni signal ljubavi. Dok smo pod utjecajem feromona, osjećamo neodoljivu seksualnu želju, jer iz nosa se mozgu odašilje signale za uzbuđenje. Afrodizijačko se djelovanje pripisuje i aromi vanilije, koja u Polineziji od davnina stoji za “poziv na ljubav”. Na mediteranu se takvim mirisom smatrao bosiljak, pa bi djevojka koja očekuje ljubavnika na prozor stavila teglu bosiljka, a kad bi još došao dočekala bi ga prsima posutim mirisnim prahom te biljke.

Otrovna španjolska mušica

Vjerojatno najpoznatiji afrodizijak svih vremena je tzv. španjolska mušica, ekstrakt sušenog zelenog kukca Lytta vesicatoria koji živi na području od južne Europe prema središnjoj Aziji do Sibira. Djelatna je otrovna tvar kantarid. Nakon konzumacije djeluje na tijelo tako da izaziva ekstremno povećanje dotoka krvi u spolne organe koji nabreknu i izgledaju kao na vrhuncu spolnog odnosa. Iako je otrovan (u svojim ga je trovačkim mješavinama koristila obitelj Medici) kantarid se bez obzira na visoki rizik još od antičkih vremena koristio kao afrodizijak. Primjerice, povijest tako bilježi da je ekstrakt španjolske mušice žena cara Augustusa Livija dodavala u piće gostima svojih orgija kako bi ih potaknula na razuzdanost, a navodno je i engleski kralj Henry IV (11 st.) uzimao španjolsku mušicu premda je bio svjestan da time izlaže opasnosti i svoj život. U 17. stoljeću francuski je vještac La Voisin miješao prah španjolske mušice sa sušenim moljcima i krvlju šišmiša za ljubavni napitak koji je tajno dodavan u hranu francuskom kralju Louisu XIV kako ga ne bi popustila žudnja za Madame de Montespan. U 18. stoljeću u Francuskoj je kantarid postao moderan u obliku pastila nazvanih po kardinalu Richelieu. Markiz de Sade dao je španjolsku mušica u obliku kuglica začinjenih anisom prostitutkama s kojima je organizirao orgiju 1772. godine. Od otrova su umrle, a on je osuđen na smrt zbog trovanja i sodomije. Španjolska je mušica je zabranjena, ali se njome svejedno trguje na ilegalnom tržištu jer i nekoć i danas bilo je voljnih da seksualnom užitku žrtvuju život.

U novije vrijeme u farmaceutskim laboratorijima razvijeni su sintetički lijekovi – stimulatori erekcije u pilulama poput Viagre, Cialisa i Levitre. Tijekom istraživanja koja su provođena za poboljšanje prokrvljenosti i za liječenje neuroloških bolesti, otkriveno je da proučavane supstance utječu na erekciju muškarca. Iako su namijenjene muškarcima koji u zrelijim godinama gube erekciju, sve više ih koriste i mladi muškarci. Učinci tih lijekova su ipak ograničeni, kod nekih niti ne djeluju, skupi su, a imaju i kontraindikacije, posebice kod srčanih bolesnika za koje mogu biti i fatalni.

Mnogo mitova, malo znanstvenih potvrda

Afrodizijačko jelo: Riža začinjena žutim šafranom

Uz smetnje cirkulacije koje su glavni uzrok impotencije, u 20% slučajeva to je niska razina testosterona. Međutim, terapija testosteronom povezuje se sa povišenim rizikom od raka prostate. Stoga se i u liječenju impotencije sve više traže prirodne supstance, odnosno hrana i ljekovito bilje za dobar seks. Na tržištu se ponovo mnoštvo toga reklamira kao afrodizijak, dok su znanstvene potvrde zapravo rijetke. Nedavno je provedeno istraživanje na Sveučilištu Guelph u Kanadi, Ontario kojim su obrađeni rezultati desetina studija na raznim supstancama životinjskog i biljnog porijekla kojima se pripisuje afrodizijačko djelovanje: najveću dokazanu moć imaju egzotični začin šafran, korejski ginseng i afrički yohimbin. Umjerenu učinkovitost u eksperimentima na životinjama pokazali su muškatni oraščić, klinčić, češnjak i đumbir.

Spolna želja, erekcija, orgazmi i kod muškarca i kod žena ovise o stanju psihe i nivou stresa, stanju prokrvljenosti spolnih organa, općem stanju krvotoka i žlijezda sa unutarnjim lučenjem i seksualnih žlijezda, općoj tjelesnoj kondiciji, pobudljivosti nervnog sustava… Problematika je kompleksna pa razne supstance ne djeluju istovjetno na različite muškarce i žene.

Početkom starenja općenito gubimo spolnu moć prvenstveno zbog smanjenog izlučivanja hormona (progesteron, testosteron, DHEA) i zbog slabije cirkulacije, a posebno one u mozgu i spolnim organima (impotencija često prati dijabetes). K tomu sve je kraće vrijeme seksualnog odnosa i jer s godinama pada tjelesna izdržljivost zbog debljine, propadanja mišićnog tkiva i oslabljene tjelesne kondicije. Sve što djeluje suprotno može se preporučiti kao sredstvo za bolji seks: zdrav život i kretanje, održavanje primjerene tjelesne težine, a od hrane i ljekovitog bilja sve ono što potiče i jača cirkulaciju, lučenje žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem i stimuliranje centralnog živčanog sustava te ono što djeluje kao antidepresiv.

Glavni seksualni organ je mozak

American Journal of Medicine (2007) donosi da je erektilna disfunkcija u visokoj korelaciji sa lošim fizičkim zdravljem i neaktivnošću. Više od 50% dijabetičara, 44% osoba sa visokim krvnim tlakom i 26% osoba koje se ne kreću (gledaju TV više 3 i više sati dnevno) iskazuju problem u postizanju erekcije ili sa “ponekad” ili sa “uvijek”. “Nuspojave dijeta i vježbanja su samo više samopouzdanje, a to bi bio najbolji afrodizijak, jer je glavni seksualni organ mozak”, poručuje Christopher Wanjek, kolumnist na LiveScience.com.

Bračni par znanstvenika Anna Maria i Brian Clement u svojoj knjizi “7 ključeva za cjeloživotnu seksualnu vitalnost” (engl. “7 keys to lifelong sexual vitality”), primjerice, posebno preporučuju izbjegavati hranu s visokom količinom zasićenih masnoća koje uzrokuju aterosklerozu te soju i proizvode na bazi soje jer sadrže visoku koncentraciju ženskog spolnog hormona estrogena koji kod muškarca smanjuje djelovanje muškog spolnog hormona testosterona i time spolni nagon, a kod žena nakon 35. godine smanjuje utjecaj progesterona (hormona spolne želje) zbog narušavanja omjera progesteron/estrogen. Oni preporučuju uzimanje sve zdrave i prirodne hrane koja čuva tijelo, posebno hrane koja potiče mršavljenje i čuva srce: mrkve zbog antioksidativnog djelovanja vitamina E, zelenog lisnatog povrća koje čisti krv i kapilare, avokada koji daje energiju stanicama zbog bogatog sadržaja esencijalnih masnih kiselina te orašastih plodova i plave ribe (losos, skuša, srdele) koji obiluju omega kiselinama koje potiču cirkulaciju i time erekciju kod muškarca i orgazam kod žena.

U knjizi dr. Mehmeta Oza i dr. Michaela Roizena “Vi zauvijek mladi” (engl. “You: Staying Young”) posebno ističu važnost mršavljenja, te navode da pretili muškarci s gubitkom 15 kg dodaje svom penisu 2,5 cm: “Penis vam, strogo govoreći zapravo ne raste, nego se tope nakupine masnih stanica zdjelice. Ako dobivate na težini, nakupine masnih stanica “guše” penis.”

Evo i popisa hrane, začina i ljekovitog bilja koje kao prirodne afrodizijake suvremeni liječnici, farmaceuti i nutricionisti najčešće preporučuju:

Korejski ginseng

GINSENG lat. Araliacea: Korijen korejskog ginsenga, tzv. crveni ginseng u nekoliko je studija potvrđen kao afrodizijak i to za oba spola. Pojačava seksualnu želju i pobuđenost u genitalnim zonama tako što opušta mišiće i pojačava dotok krvi u genitalnoj zoni. Ženama u menopauzi preporuča se tzv sibirski ginseng koji pojačava lučenje progesterona, hormon koji održava libido žene, a čije djelovanje ovisi o tome u kolikom je omjeru sa estrogenom. Nakon 35. godine smanji se lučenje progesterona, dolazi do dominacije estrogena i posljedično do smanjenja libida. Osim preparatima koji pojačavaju lučenje progesterona, ženama se savjetuje uzimanje hrane koje blokira estrogene (osim očuvanja libida, idealni omjer progesteron/estrogen sprječava debljanje): ananas, bobičasto voće, brokula, grah, leća, fitoestrogeni u sojinom mlijeku, zobene pahuljice, mahune, sjeme lana i badem

ČOKOLADA: Sadrži feniletilamin i serotonin, kemikalije koje stimuliraju područja za dobro raspoloženje u mozgu. Kakao sadrži flavonoide koji povećavaju količinu dušikovog oksida koji proširuje arterije i omogućuje dotok krvi u spužvasta tijela penisa. Smatra se da na potenciju više utječe dušikov oksid nego razina testosterona u krvi. Naime, penis postaje tvrd zahvaljujući receptorima na stanicama naših arterija koji stimuliraju lančanu reakciju koja naposlijetku opušta krvne žile koje ulaze u penis. Dušikov oksid najčešće se nalazi u endotelijalnim stanicama koje prekrivaju unutrašnjost naših aarterija. Čim zbog stvaranja plaka stijenke arterija postanu malo tvrđe, razine dušikovog oksida opadaju, pa se krvna žila ne može normalno širiti kad je potrebno malo više krvi u spužvastom tkivu. Količinu dušikovog oksida u krvi povećavaju flavonoidi, kojeg nalazimo u tamnoj čokoladi, crnom grožđu, bobicama… i L-arginin koji nalazimo u orašastim plodovima.

ŠAFRAN lat. Crocus sativus: Dodavanje šafrana u hranu laboratorijskih štakora dovelo je do značajnog povećanja frekvenciju erekcije, a i daljnje testiranje na muškarcima s problemom potencije pokazalo je da ima učinka, a nema nuspojava. Učinak zasad nije niti blizu onome sintetičkih supstanci pa se očekuje nastavak istraživanja.

YOHIMBIN lat. Pausinystalia yohimbe: Nazivaju ga prirodnom Viagrom, spada u stimulatore centralnog živčanog sustava. Brojne studije pokazuju da djeluje kao afrodizijak, no ima brojne nuspojave: napadi panike, otkazivanje bubrega, halucijandije, iznenadne smrti. Gdje počinju učinkovite i opasne doze i koliko se razlikuju, do danas je nepoznato.

MEKSIČKA DAMIANA lat. Turnera diffusa: Biljka koja se od davnina kuha u ljubavnim napicima. Po snazi je približna yohimbinu, ali uz manje nusefekata. Upotrebljavaju se vrhovi lista ove biljke slične metvici koja raste u Meksiku, južnoj Kaliforniji i Teksasu. U meksičkoj farmakopeji klasificirana je kao afrodizijak, tonik i diuretik.

ZLATNI KORIJEN lat. Rhodiola rosea: Biljka koja raste u arktičkim predjelima i na sibirskim planinama pomaže kod impotencije kada se uzima u obliku čaja ili s nekim alkoholnim pićem koje ima nizak sadržaj alkohola. Pomaže kod impotencije i kod funkcije prostate jer podiže razinu serotonina u mozgu.

MACA lat. Lepidium meyenii: Ljekovita biljka koja se već tisućama godina uzgaja u Peruanskim Andama, na nadmorskoj visini od 4 – 4,5 tisuća metara. Koristi se prah crvenog korijena bogat vitaminima B skupine i aminokiselinama. Navodi se da povećava libido, smanjuje tjeskobu i stres, utječe na bolju proizvodnju spermija i povećava volumen spermija, pa su je tako koristile Inke, a Španjolci su ju davali životinjama da bi povećali rasplod. Maca sadrži adaptogene – prirodne tvari koje imaju mogućnost da olakšavaju prilagođavanje ljudskog organizma na razne nepovoljne uvijete, dovode tijelo u hormonalnu ravnotežu i djeluju na svaku osobu pojedinačno. Podiže ili smanjuje razinu hormona, sadrži biljne sterole koji pomažu u zaštiti srca i krvnih žila, prirodno regulira kolesterol.

GINGKO lat. Ginkgo biloba: Još se od drevnih vremena u kineskoj medicini koristi za pospješuje mikrocirkulacije i protok krvi, djeletvoran i kod problema potencije.

KORIJANDER: Za ovaj se začin navodi da ubrzava cirkulaciju u genitalnom području te se preporuča sljedeći recept: 3 grama praha korijandera sa žlicom meda, ostaviti da se rastopi u ustima, pa tako 3 puta dnevno.

EURICOMA LONGIFOLIA JACK (lat.): Korijen malezijske biljke navnodno djeluje blagotvorno na stvaranje testosterona, prema nekim tvrdnjama može povećati razinu testosterona do 20%.

Kamenice obiluju cinkom

KAMENICE: Ovaj je školjka najbogatiji izvor cinka koji nam je na raspolaganju, a cink direktno povećava proizvodnju spermija i razinu testosterona u organizmu muškarca. Osim kamenica, cinkom su bogati još i teleća jetra, govedina i janjetina, a od biljih izvora sezam, sjemenke buće i sjemenke lubenice.

KAVIJAR: Afrodizijačko mu se djelovanje pripisuje zbog bogatstva cinkom i visoke hranjivosti.

ORAŠASTI PLODOVI: Bogati su ometa 3 masnim kiselinama, pa povoljno djeluju na krvotok i cirkulciju te L-argininom koji povećava količinu dušikovog oksida u krvi potrebnog za erekciju.

SJEMENKE BUČE: Sjemenke i nerafinirano hladno tiješteno bučino ulje zbog obilja cinka djeluje blagotvorno na lučenje testosterona, a koristi se u pučkoj medicini u liječenju odnosno prevenciji impotencije i bolesti prostate

ŠPAROGE: Obiluju vitaminom E tzv. vitamin plodnosi koji je važan za sintezu spolnih hormona, a u pučkoj se medicini koriste za liječenje bolesti mokraćnih putova i prostate.

PČELINJI PROIZVODI: Med, propolis, cvjetni prah i matična mliječ obiluju vitaminima, aminokiselinama i flavonoidima te se preporučaju za povećanje izdržljivost, poticanje cirkulacije te liječenje i prevenciju krvožilnih bolesti i općenito dugovječnost. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi “Liječenje pčelinjim proizvodima APITERAPIJA” preporuča svim muškarcima da nakon 50 godine uzimaju 15 grama cvjetnog praha dnevno, primjerice u mješavini s medom u omjeru 1:1 tri puta dnevno u jednakim dozama. Za problematičnu prostatu preporučuje sljedeći program: Svakodnevno konzumiranje 100 do 150 g meda obogaćenog sa 20% cvjetnog praha. Dnevnu dozu treba podijeliti u četiri obroka, a mješavinu otopimo u toploj vodi i pijemo prije jela. Mješavina još bolje djeluje ako joj dodamo 1% matične mlječi. Uz to se uzima 30% alkoholni ekstrakt propolisa po 30 do 40 kapljica, 3 do 4 puta dnevno prije jela, na kocki šećera ili se može dodati u mješavinu meda i cvjetnog praha.

CRNO VINO: Alkohol u malim koliičnama potiče opuštenost i požudu, a velike količine uzrokuju spolnu nemoć. Shakesperae kaže o alkoholu u seksu: “budi želju, ali remeti izvedbu”. Crno vino (plavac mali, babić) se preporučuje konzumirati zbog povoljnog djelovanja na krvne žile i tlak te bogatstva flavonoidima koji potiču stvaranje dušikovog oksida koji omogućuje erekciju.

TARTUFI: Navodni afrodizijak koji djeluje mirisom, otpuštaju steroide slične feromonima koje mužjaci otpuštaju tijekom parenja,

CRNO GROŽĐE: Polifenoli iz nekih sorti grožđa i  bobičastog voća  potiču endotelijalne stanice (kojima su presvučene krvne žile) da počnu lučiti dušikov oksid koji štiti od srčanožilnih bolesti i održava zdrave krvne žile i odgovarajući krvni tlak, omogućuje erekciju penisa. Korisni su samo sokovi s visokom razinom polifenola

MUCUNA PRURIENS (lat): Stimulans je centralnog živčanog sustava. Sadrži L-dopu koja se u tijelu pretvara u dopamin koji stimuira hipofizu na lučenje testosterona i hormona rasta koji potiču spolnu želju. Potiče regeneraciju živčanog sustava te se koristi u prevenciji Parkinsonove bolesti. L dopom je bogat i bob.

BABIN ZUB lat. Tribulus terrestris: Samoniklo bilje koje raste na Kavkazu, u Srednjo Aziji i Bugarskoj. Utvrđeno je da povećava hipofizinu proizvodnju luteinizranog hormona (LH), koji potiče lučenje testosterona. Uzimanjem Tribulusa podiže se nivo testesterona za više od 50%. U Bugarskoj je izvedena studija sa 212 muškaraca, koji su nakon liječenja Tribulusom izlučili su više sperme s većim brojem spermije koji su plivali brže i dalje.

ČEŠNJAK: Sadrži alicinom koji pojačava cirkulaciju i protok krvi u spolnim organima. a kako miris ne bi poništio blagotvorno djelovanje supstance preporuča se uzimanje kuhanog.

GOVEDINA: Bogata je cinkom i proteinima nužnima za lučenje testosterona. Osim govedine preporučaju se još i jaja, piletina i kravlji sir. Kako je testosteron derivat kolesterola u prehrani ga ne treba izbjegavati, a prema najnovijim spoznajama mesna dijeta hranom bogatom kolesterolom neće uzrokovati visoki kolesterol u krvi sve dok se jede malo škrobnih namirnica (LCHF dijeta), puno povrća i redovito trenira.

PLAVA RIBA I RIBLJE ULJE: Optimalna proizvodnja testosterona usko je povezana s unosom omega 3 masnih kislina, koje spuštaju razinu kortizola, pa na taj način povoljno djeluju na omjer testosteron-kortizol (T:C).

Priredila: Agatha Borošak / Fotografije: FreeDigitalPhotos.net

KORISNI LINKOVI:

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0963996911001451

http://www.livescience.com/13633-natural-aphrodisiacs-work-ginseng-viagra.html.

PLAVA RIBA I RIBLJE ULJE: Optimalna proizvodnja testosterona usko je povezana s unosom omega 3 masnih kislina, koje spuštaju razinu kortizola, pa na taj način povoljno djeluju na omjer testosteron-kortizol (T:C).

Priredila: Agatha Borošak / Fotografije: FreeDigitalPhotos.net

KORISNI LINKOVI:

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0963996911001451

http://www.livescience.com/13633-natural-aphrodisiacs-work-ginseng-viagra.html

http://dobarzivot.net/

PROSTATA: Bolesti, simptomi i liječenje prirodnim sredstvima

Prostata je žlijezda veličine oraha a nalazi se između mokraćnog mjehura i penisa. Održavanje zdrave prostate važan je prioritet za svakoga muškarca. Kroz prostatu prolazi urin na svom toku iz mokraćnog mjehura, a svojim sekretima prostata dodaje tekućinu u spermu neposredno prije ejakulacije.

Hipertrofija prostate ili povećanje prostate vrlo je čest problem muškaraca. Karcinom prostate drugi je po učestalosti iza karcinoma pluća a najčešći je oblik karcinoma muškaraca u Americi.

Simptomi

Simptomi ove sporo napredujuće bolesti su čvorovi u prostati koji se mogu zamijetiti tijekom digitorektalnog pregleda te bolno mokrenje.

Bolovi u kostima manifestiraju se u uznapredovalom stadiju bolesti.

Procjenjuje se da je 70 posto muškaraca u dobi iznad 50 godina imaju neki stupanj hipertrofije prostate.

Simptomi hipertrofije prostate uključuju:

– učestalo mokrenje noću

– nelagodu tijekom uriniranja

– krv u urinu

– žarenje tijekom uriniranja

Ključ je, naravno, spriječiti probleme prostate.

Prevencija spašava živote i smanjuje zdravstvene troškove.

Pomozite svom tijelu sada kako bi izbjegli moguće probleme u budućnosti.

Zabrinjavajući simptomi

Obratite se svom liječniku ako ste zamijetili neke od dolje navedenih simptoma:

– bolno mokrenje praćeno bolovima u nižim dijelovima leđa, groznicom i bolovima u zdjelici

– odgođeni početak mokrenja (postoji potreba za mokrenjem, ali otežano započinjete mokriti)

– oslabljeni mlaz urina

– učestalo mokrenje

– nakon završetka mokrenja i dalje imate osjećaj da vam je mokraćni mjehur pun

Prevencija i prirodni lijekovi

U prevenciji karcinoma prostate i benigne hipertrofije prostate (BPH) postoji i nekoliko prirodnih sredstava koji se mogu uključiti u tretman:

Ekstrakt ploda sabal palme (lat. Serenoa repens) sadrži masne kiseline, estere i sterole koji pomažu u održavanju zdravlja prostate i smanjuju upalu (prostatitis).  Studije ukazuju da sastojci sabal palme pomažu u održavanju niskih razina dihidrotestosterona, estrogena i progesterona koji sudjeluju u hipertrofiji stanica prostate te na taj način spriječavaju razvoj benigne hipertrofije prostate (BPH)

 Ekstrakt ploda afričke šljive, Pygeum (Pygeum africanum je biljka porijeklom iz Afrike), klinički je dokazano da je čak efikasniji u tretmanu BPH nego ekstrakt ploda sabal palme Ove dvije biljke uzete zajedno smanjuju upalu prostate (prostatitis) te umanjuju probleme impotencije

 Ekstrakt lista koprive također se preporučuje u liječenju problema prostate

 PC-SPES (PC za karcinom prostate, SPES je latinski izraz za nadu) je kombinacija ekstrakta ploda sabal palme i drugih biljaka

 Likopen je kemijska supstanca koja se u visokim koncentracijama nalazi u lubenicama i rajčicama. Smatra se da likopen može smanjiti rizik od razvoja karcinoma prostate za više od 40 %. Studije pokazuju da bi trebalo konzumirati barem 10 puta rajčice u tjednu da bi se postigao antikarcinomski efekt. Upravo zbog ove velike količine potrebnih rajčica, likopen olakšava terapijsku priču.

Sjemenke bundeve sadrže esencijalne masne kiseline

 Cink je važan za funkciju prostate i pomaže u smanjivanju večine prostate

 Vitamin C u visokim dozama smanjuje mogućnost pojave karcinoma prostate

 Vitamin E u gama obliku (kemijska forma) vrlo učinkovito pomaže u smanjivanju rizika od razvoja karcinoma prostate. Prilikom kupnje preparata vitamina E uzimamo najčešće alfa oblik. Prilikom kupnje preparata obratite pažnju da kupujete formulu koja sadrži gama verziju ili kupite posebno gama tokoferol.

Vježbanje umanjuje razvoj problema sa prostatom, međutim nisu svi oblici vježbanja preporučljivi. Vožnja biciklom uzrokuje povećanje prostate, s toga se sugerira da se ovaj oblik tjelovježbe izbjegava koliko je to moguće.

Suplementi koji sadrže tri aminokiseline: glicin, alanin i glutaminsku kiselinu dokazano smanjuju simptome bez ikakvih nuspojava. Vjeruje se da ove aminokiseline smanjuju povećanje prostate

Beta-sitosterol spoj pronađen u mnogim jestivog biljkama pomaže muškarcima sa BPH. Muškarci koji uzimaju beta-sitosterol imali su značajno poboljšanje prilikom uriniranja a i drugi simptomi BPH su se umanjili

 Cvjetni pelud također umanjuje simptome BPH

Da bi se kvalitetno održavalo zdravlje prostate potrebno je smanjiti ili izbjegavati konzumiranje alkohola, šećera, kofeina i hidrogeniziranih masti (uključujući i margarin) i izloženost duhanskom dimu.

 Priredila Dr. Silvana Mišković po članku Dr. Eric Bravermana

Izvor:  Poliklinika Analiza

            http://dobarzivot.net/

Peršin – više od začina

Peršin je najpopularniji začin u svijetu, koji se može pronaći skoro u svakom supermarketu tokom cijele godine (naravno, najbolji je iz vlastitog vrta!).

Ima delikatesni i osvježavajući okus i prekrasno lišće žarko-zelene boje, zbog čega je nezamjenjiv kao začin ili ukras za jelo.

Toliko smo navikli na perišin, da često i ne razmišljamo o tome, da ovo nije samo začin, nego i biljka, koja ima visoke nutritivne vrijednosti i ljekovita svojstva.

Grančica peršina je više od ukrasa na vašem tanjuru.

Peršin sadrži dvije skupine posebnih sastojaka, koji su vrlo bitni za naše zdravlje.

Prva skupina sastojaka sadrži prirodna eterična ulja, koja uključuju myristicin, limonene, eugenol i alpha-thujene. Druga skupina uključuje flavonide: apiin, apigenin, crisoeriol i luteolin.

Osim toga, peršin je odličan izvor vitamina C, A i K.

Zaštita od raka

Eterična ulja, koja sadrži peršin, posebice myristicin, štite od raka, posebice raka pluća, što je potvrđeno u istraživanjima.

Myristicin također aktivira enzim glutathione-S-transferase, koji pomaže molekuli glutationa da se veže uz oksidirane molekule, koje bi inače uzrokovale štetu u tijelu.

Zbog eteričnih ulja, koje sadrži, peršin ima kemo-zaštitni efekt, tj. neutralizira djelovanje kemijskih tvari, koje mogu biti opasne za naše zdravlje, poput kancerogena benzopirena (nalazi se u dimu cigareta) i drugih.

Bogati izvor antioksidanata

Flavonidi, koje sadrži peršin, posebice luteolin, djeluju poput antioksidanata, vežući se za slobodne radikale i na takav način sprečavajući njihovo štetno djelovanje na organizam.

U istraživanjima se pokazalo, da ekstrakt peršina povećava antioksidacijski kapacitet krvi.

Osim flavonida, peršin je odličan izvor vitamina C i A (posebice karetonoida i beta-karotena), koji imaju važnu ulogu u zaštiti našeg organizma od mnogih bolesti.

Vitamin C ima mnogo različitih funkcija. On je glavni antioksidant u našem tijelu, koji neutralizira djelovanje opasnih slobodnih radikala.

Kako već znamo, visoka koncentracija slobodnih radikala povezana je sa cijelim nizom bolesti, uključujući rak, dijabetes, astmu, aterosklerozu itd.

Vitamin C također ima izvanredna anti-upalna svojstva, zbog čega je odličan u liječenju svih vrsta artritisa. Osim toga, vitamin C je važan za rad našeg imuniteta.

Redoviti unos ovog vitamina može spriječiti česte gripe, prehlade, upale grla i uha.

Beta-karoten je također važan antioksidant. Dijete, bogate beta-karotenom smanjuju rizik od pojave ateroskleroze, dijabetesa i raka crijeva.

Kao i vitamin C, beta-karoten povoljno uteče na astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. U našem tijelu beta-karoten se pretvara u vitamin A – nutrijent, koji igra važnu ulogu u radu našeg imuniteta.

Peršin za zdravlje srca

Peršin je dobar izvor folne kiseline. Folna kiselina je bitna za mnoge procese, koji se odvijaju u našem organizmu, ali najviše je poznata po ulozi, koju igra u zdravlju kardiovaskularnog sistema.

Folna kiselina pomaže pretvoriti homocystein u dobroćudnu molekulu. Homocystein je potencijalno opasna molekula, koja može direktno oštetiti krvne sudove.

Visoki nivo homocysteina povećava opasnost od moždanog i srčanog udara kod ljudi sa aterosklerozom ili bolešću srca.

Zbog toga se ljudima, koji pate od ovih bolesti, preporučuje hrana bogata folnom kiselinom.

Zaštita od reumatoidnog artritisa

Hrana bogata vitaminom C, poput peršina, pruža zaštitu od reumatodinog artritisa.

U istraživanju rezultati kojeg su bili objavljeni u Annals of the Rheumatic Diseases, sudjelovalo je preko 20000 osoba.

Svi sudionici su bili zdravi i nisu bolovali od artritisa. Jedan dio sudionika slijedio je dijetu, bogatu vitaminom C, dok drugi dio – običnu dijetu.

Istraživanje je trajalo nekoliko godina i potvrdilo je, da kod ljudi, koji su konzumirali hranu bogatu vitaminom C, rizik od pojave artritisa je bio smanjen tri puta.

Korisni savjeti:

Svježi peršin je bolji od suhog. Ako morate kupiti suhi peršin, birajte onaj iz organskog uzgoja.

Birajte peršin sa lišćem tamno-zelene boje. Izbjegavajte grane koje imaju žućkastu boju ili koje su uvenule – to je znak da su stare ili oštećene.

Svježi peršin možete pohraniti u hladnjaku, u plastičnoj vrećici. Ako je peršin uvenuo, pošpricajte ga sa malo vode, prije nego ga stavite u hladnjak.

Ako imate višak peršina, možete ga lako osušiti tako, da ga nasjeckate i ostavite na kuhinjskoj krpi. Kada se osuši, držite ga u dobro zatvorenoj staklenoj flašici na tamnom, hladnom i suhom mjestu.

Peršin možete i zamrznuti. Zadržat će svoj okus, ali će izgubiti hrskavost.

Peršin se može koristiti u skoro svim jelima – juhama, salatama, jelima od povrća i žitarica.

Preuzeto:http://alternativa-za-vas.com/

Dobrobiti klorofila

Ponekad priroda nudi najjednostavnije rješenje da bi nam pomogla.

U životu postoje neke stvari, koje su toliko jednostavne i očigledne, da pomislimo: "Ne, ovo ne može biti istina!"

Kada čujemo da se mrlja crvenog vina može ukloniti uz pomoć bijelog vina, ne možemo vjerovati - koliko je to jednostavno.

Takvi primjeri su posvuda. Jedan od njih je klorofil.

Svi znamo, koliko je zdravlje crvenih krvnih stanica bitno za opće zdravlje našeg organizma.

Ako želimo da naše krvne stanice uvijek budu čiste, zdrave i brojne, što bi bilo najjednostavnije rješenje za to?

Koju tvar koristi naše tijelo da bi gradilo i prenosilo crvene krvne stanice? Hemoglobin!

Logično je, da na neki način trebamo unositi u naše tijelo hemoglobin. "Ali kako?" - zapitat ćete Vi. Odgovor je: "Klorofil!"

Čudesno djelovanje klorofila

Klorofil je čudesan. On ima toliko dobrobiti za naše zdravlje, da ga to čini čudo-hranom.

Ali najveće čudo klorofila je to, da je njegova molekularna struktura identična strukturi hemoglobina, sa jednom malom razlikom. U hemoglobinu centralni atom je željezo, dok u klorofilu je to magnezij.

Kada unosimo klorofil, on obavlja posao hemoglobina. (Hemoglobin je jako bitan za zdravlje naše krvi - u stvari krv se 75% sastoji od hemoglobina).

Klorofil pomaže u ponovnoj izgradnji i obnavljanju crvenih krvnih stanica, i vrlo brzo povećava našu energiju i zdravlje.

klorofil

Klorofil ima moć da regenerira naše tijelo na molekularnom i staničnom nivou. Također je poznato da klorofil pomaže u čišćenju organizma, borbi protiv infekcija, zacjeljivanju rana i poboljšava probavu, imunitet i cirkulaciju krvi. 

Klorofil smanjuje sposobnost vezanja kancerogenih tvari za DNA u jetri i drugim organima.

Osim toga, što pomaže u ponovnoj izgradnji i obnavljanju crvenih krvnih stanica, klorofil ima sljedeće dobrobiti za zdravlje:

alkalizira organizam: Poznato je da kiselost organizma može negativno utjecati na naše zdravlje, jer potiče rast bakterija, gljivica, virusa i parazita.  Klorofil alkalizira organizam (sprečava kiselost i čini krv lužnatom).

anti-kancerogen: Klorofil štiti od cijelog niza kancerogena, koje se mogu pronaći u hrani i onečišćenom okolišu. Istraživanja, objavljena u časopisima "Carcinogenesis" i "Food and Chemical Toxicology" jasno pokazuju, da klorofil inhibira kancerogene.

antioksidant i anti-reumatik: Klorofil sadrži visoki nivo vitamina A, C i E i ima snažna antioksidantska svojstva. Osim toga, otkriveno je da klorofil ima anti-upalna svojstva.

uklanjanje teških metala iz organizma: Klorofil je jedan od najvažnijih kelata u prirodi (kelacija - vezanje atoma teškog metala na kompleksne organske spojeve i izbacivanje iz organizma). Njegova sposobnost da veže i uklanja teške metale, poput žive, iz organizma čini ga moćnim iscjeliteljem. Savjetujemo da nakon uklanjanja amalgamskih plombi osigurate si veliki unos klorofila, da bi se riješili eventualnih tragova žive u organizmu.

antiseptik:  Klorofil jača otpornost stanica i na takav način pomaže našem organizmu da se bori s bakterijama.

zadah iz usta: Uklanjanje neugodnog zadaha iz usta je dodatni bonus uzimanja klorofila. Ovo zaista funkcionira! Osim toga što djeluje kao prirodan dezodorans, klorofil uništava bakteriju Helicobacter Pylori i normalizira zdravlje probavnog sustava.

Klorofil snabdijeva tijelo magnezijem, opskrbljuje stanice kisikom, sadrži vitamini K, C, folnu kiselinu, željezo, kalcij, proteine.

Izvori klorofila

Koji je najjednostavniji način, da svakodnevno opskrbite Vaše tijelo sa klorofilom? Zeleno povrće i zeleni kašasti sokovi!

Uvijek naglašavamo važnost zelenog povrća u prehrani, a jedan od glavnih razloga za to je da ono osigurava dovoljan unos klorofila!

Izvori klorofila:

zeleni kašasti sok - možete ga napraviti sami iz svježeg povrća ili iz gotovog klorofila. Zeleni sokovi su bogati izvor alkalizirajućih, punih klorofila sastojaka, koji se brzo apsorbiraju u organizmu.

gotovi Tekući Klorofil - jedan od mojih najomiljenijih dodataka prehrani - gusti i koncentrirani izvor klorofila, skoro bez okusa, koji možete dodati u bilo koji napitak (u vodu, sok, smoothie...) Za razliku od mnogih drugih koncentrata, ovaj klorofil nije prerađen i ne sadrži konzervanse, boje i umjetna sladila.

svježe zeleno povrće - jedite ga što više možete! Mislim na velike količine zelene salate, špinata, brokule, šparoga, kelja itd. Ovo povrće je zeleno upravo zbog toga, što sadrži klorofil, zato ga jedite! Obratite pažnju na to, da s kuhanjem klorofil nestaje iz povrća.

Dakle, naša jednostavna poruka je: unosite što više klorofila! On će učiniti čuda za Vaše zdravlje i dat će Vam puno više energije. Sirovo zeleno povrće i zeleni kašasti sokovi su odličan izvor klorofila, a ako niste u mogućnosti da ih konzumirate, razmislite o uzimanju gotovog klorofila.

Preuzeto:alternativa-za-vas.com

Otkrijte sve o prirodnom liječenju koprivom

Kopriva (lat.urtica dioica) je samonikla biljka u narodu poznata i kao obična kopriva, pitoma kupina, pasja kopriva, žara, žegavica.

Rasprostranjena je u gotovo svim dijelovima svijeta, a najčešće ju nalazimo na zapuštenim i obraslim terenima.

Prepoznatljiva je po svojim zelenim srcolikim listovima prekrivenima sitnim dlačicama koje žare (otuda i naziv žara).

Ljekoviti su svi njeni dijelovi – lišće, cvijet, stabljika, korijen i sjeme.

Danas koprivu, nažalost, mlađi naraštaji doživljavaju kao korov i nastoje ju pošto poto iskorijeniti s okućnice, iz vrta ili voćnjaka.

No, stariji o njoj imaju drugačije mišljenje – potvrdit će da je ona u prošlosti bila izuzetno cijenjena te svakodnevno korištena kao hrana, ali i lijek.

Kopriva – povijesni univerzalni lijek

Prvi tragovi upotrebe ove biljke potječu još iz prvog stoljeća, kada je korištena kao lijek protiv prehlade i opće slabosti te kao snažno sredstvo za detoksikaciju organizma.

Kroz povijest, kopriva je korištena kao izvrstan diuretik i laksativ te odlično sredstvo za liječenje oteklina, nepravilne menstruacije, krvarenja, upale pluća, astme, bolesti slezene, gangrenoznih rana te mnogih drugih oboljenja.

U 17. stoljeću poslužila je kao protuotrov kod uboda otrovnih životinja te za liječenje kamenaca i pijeska u bubrezima i mokraćnim kanalima, kožnih infekcija, bolova u zglobovima, gihta i išijasa.

Poznata i široko primjenjivana je stara ruska tradicija žarenja tijela koprivom u svrhu jačanja cirkulacije i ublažavanja reumatskih tegoba. 

Također, u Rusiji se kopriva tradicionalno koristi i za liječenje bolesti jetre i žučnog mjehura.

U engleskoj i njemačkoj fitoterapiji ona je cijenjeno sredstvo za suzbijanje upala mokraćnih kanala i tegoba s prostatom.

Zbog velike koncentracije željeza u mnogim kulturama se od davnina upotrebljava za liječenje anemije i nedostatka energije. 

Kopriva sadrži vlakna koja su vrlo slična onima iz konoplje i lana, zbog čega stoljećima zauzima posebno mjesto u tekstilnoj industriji.

U mnogim zemljama domaćice su ju koristile za čišćenje i pranje stakla, ogledala i posuđa tako što bi prljavu površinu izribale koprivom, isprale vodom i potom obrisale čistom krpom.

Riznica hranjivih nutrijenata

U ovoj široko rasprostranjenoj zeljastoj biljci kriju se mnogi dragocjeni nutrijenti.

Obiluje vitaminima C, A, K, B2.

Sadrži bjelančevine, masti, ugljikohidrate, flavonoide, tanin, klorofil, karoten, lecitin, fitosterol, acetilholin te pantotensku, mravlju, octenu i silicijsku kiselinu.

Korijen koprive sadrži velike količine željeza, stoga se tradicionalno koristi u liječenju anemije kao i protiv prhuti u kosi, opadanja kose te za njeno jačanje.

Zbog visokog udjela magnezija kopriva je odlično sredstvo za ublažavanje bolova i grčeva u mišićima, menstrualnih grčeva kao i opće slabosti, umora i iscrpljenosti.

Mineral silicij je od velikog značaja za zdravlje kože, zbog čega je kopriva u fitoterapiji nezaobilazan lijek za suzbijanje akni, ekcema, herpesa, lišajeva i gljivica. 

Zahvaljujući vitaminu K, pomaže u zaustavljanju krvarenja te se stoga preporučuje za reguliranje obilnih menstruacija kao i za zaustavljanje krvarenja iz nosa. 

Odlična je pomoć u liječenju kroničnih upala mokraćnog sustava jer u svom sastavu sadrži trijeslovine, tvari koje suzbijaju razvoj bakterija.

Lecitin prisutan u koprivi ublažava bolne zglobove, pospješuje probavu te njeguje i jača kosu. Pospješuje pamćenje i pomaže kod osjetljivosti na vremenske promjene.

Prirodni lijek protiv anemije

Ova jednostavna biljka stoljećima je poznati narodni lijek za slabokrvnost i prevenciju anemije.

Bogatstvo željeza, najvažnijeg elementa u ljudskom organizmu, a kojeg tijelo samo ne proizvodi, razlog je zbog kojeg je kopriva bila neizostavan sastojak svake kućne ljekarne u povijesti. 

I danas se koristi se kao prirodno sredstvo za poboljšanje krvi te bolju cirkulaciju.

Bogata je i vitaminom C, koji prirodno potiče bolju apsorpciju željeza pa se pri njenoj upotrebi ne javljaju uobičajene nuspojave uzimanja dodatne terapije željezom, kao što su mučnina, proljev i bolovi u želucu.

Kopriva je ujedno i prirodni izvor energije i vitalnosti.

Pomoć u detoksikaciji organizma

Ova pomalo neugledna biljka izvrsna je pomoć u detoksikaciji organizma.

Potiče rad probavnog sustava, pospješuje izlučivanje tekućine, čisti krv i mokraćne kanale.

Kopriva pomaže u izlučivanju viška mokraćne kiseline iz tijela, pa služi kao narodni lijek za tegobe povezane s gihtom.

Upravo stoga je snažna pomoć u ublažavanju tegoba povezanih s nakupljanjem i zadržavanjem toksina u organizmu te kao prirodna pomoć protiv parazita u tijelu. 

Prirodni izbor za trudnice

Kopriva je biljka koju je preporučeno koristiti i u najosjetljivijem dijelu ženinog života – trudnoći, kada se koristi u obliku čaja, dok se svježe cijeđeni sok od koprive (iz sokovnika) ne preporučuje.

Budući da obiluje željezom, prirodan je izbor za sprječavanje i liječenje trudničke anemije te potiče cirkulaciju.

Pomaže radu bubrega, ublažava stres, regulira rad hormona i smiruje upale.

Zahvaljujući magneziju, smanjuje grčeve u nogama i ublažava porođajne bolove te pridonosi smanjenju umora i malaksalosti.

Može pomoći kod hemeroida te spriječiti krvarenje nakon poroda.

Potiče stvaranje majčinog mlijeka.

Čaj od koprive dobro je piti već od 2. tromjesečja i u cijelom periodu dojenja.

Pomaže i u obnovi kose te osigurava zdravu i čistu kožu.

Ostale poznate dobrobiti koprive:

jača imunitet

smiruje simptome reumatizma i artritisa

pomaže kod menstrualnih bolova i predmenstrualne nadutosti

snižava krvni tlak i šećer u krvi

pomaže kod glavobolje i nesanice

ublažava bolesti dišnih puteva

eliminira kožne probleme

suzbija infekcije urinarnog trakta

uništava crijevne parazite

njeguje i jača kosu

potiče laktaciju

Primjena koprive

Redovitim konzumiranjem pripravaka od ove čudesne biljke možete prevenirati mnoge bolesti te ublažiti i pomoći pri liječenju i težih zdravstvenih tegoba.

Stoga, uvedite u svoj dnevni ritual barem 1-2 šalice čaja ili soka od koprive.

Za liječenje težih oboljenja jedna ili dvije šalice neće biti dovoljne. U tom slučaju svakodnevno konzumirajte litru do dvije napitka.

Koprivu možete iskoristiti za pripremu čaja, soka, meda, likera, sirupa, tinkture ili pak njome obogatiti vaša omiljena jela.

U nastavku vam donosimo samo neke mogućnosti primjene ove dragocjene biljke. 

Čaj od koprive

Čaj od lista koprive je odličan, a nadasve zdrav napitak. Pomaže kod anemije, protiv proljetnog umora i za pomoć čišćenju organizma.

Potiče izlučivanje viška tekućine iz tijela, stabilizira rad probave i osigurava tijelu prirodnu energiju.

Priprema se tako da se listovi koprive preliju kipućom vodom i ostave poklopljeni oko pet minuta.

Konzumira se polagano, u malim gutljajima. 

Čaj se ne preporučuje kuhati jer se kuhanjem gube dragocjeni sastojci biljke.

Nije ga potrebno zaslađivati, a prema želji može se kombinirati s drugim biljkama poput kamilice ili mente.

Osnovni recept za čaj od koprive:

2 čajne žličice lišća koprive dobro oprati i sitno narezati te preliti s 250 ml ključale vode.

Poklopiti i ostaviti oko pet minuta da odstoji.

Nakon što čaj procijedite, spreman je za konzumaciju.

Oblozi od koprive

Oblozi od koprive su vrlo korisni za ublažavanje reume i upala.

Pripremaju se tako da se svježi listovi koprive preliju vrućom vodom, zatim se u tu tekućinu uroni tkanina koja se potom omotava ili polaže na bolna mjesta.

Oblozi od svježe iscijeđenog soka koprive stavljaju se na oči za ublažavanje i smirivanje upale očiju.

Poznata je i stoljetna upotreba toplih obloga koprive u svrhu izvlačenja otrova iz organizma.

Kupka od koprive

Koristi se za ublažavanje tegoba kao što su grčevi, umor, gljivice na nogama i bolesti krvožilnog sustava.

Oko 200 g koprive stavite u platnenu vrećicu (možete ju sašiti sami, od gaze).

Potopite koprivu u vruću kupku i ostavite desetak minuta.

Provedite u kupki barem 20 minuta.

Za snažniji učinak nakon korištenja kupke nemojte se tuširati.

Primjenjujte svakodnevno oko 4 mjeseca.

Sirup od koprive

Domaći sirup od koprive starinski je eliksir za jačanje krvi, bolji rad bubrega, prirodni napitak koji pomaže kod astme i alergija te kod problema s ispadanjem kose.

Ujedno, poznat je i kao napitak koji liječi anemiju.

Sastojci:

200 g vrhova koprive

4 limuna

2 l vode

1 kg meda

Priprema:

U posudi pomiješajte vodu, dobro oprane vrhove koprive i limun narezan na ploškice.

Ostavite smjesu da odstoji 24 sata.

Nakon toga dodajte med i prokuhajte do vrenja.

Ohladite, procijedite, ulijte u staklene boce i pospremite na hladno. Domaći sirup ima rok trajanja od 6 mjeseci.

Kod konzumacije razblažite vodom.

Tinktura od koprive

Tinktura od koprive koristi se za vanjsku i unutarnju upotrebu.

Prirodni je lijek za anemiju i snažan imunitet.  Pomaže u suzbijanju urinarnih infekcija, kod viroze, gripe i prehlade.

Ublažava alergijske reakcije, osobito na pelud. 

Saveznik je organizma u izbacivanju viška tekućine te potiče njegovo čišćenje i obnovu.

Kod vanjske primjene, nekoliko kapi tinkture koprive utrljava se u vlasište, kako bi se ojačao korijen i potaknuo rast kose.

Sastojci :

20 g suhog korijena koprive

100 ml alkohola (70%)

Priprema:

Korijen koprive prelijte alkoholom, poklopite i ostavite da odstoji 14 dana (povremeno protresite).

Procijedite, ulijte u staklene boce i čuvajte na hladnom, tamnom mjestu.

Primjena:

Uzimajte po 20-30 kapi tinkture, razblažene s čašom vode, tri puta na dan. (Koristite li kupovnu tinkturu, poštujte navedeno doziranje). 

Berba i čuvanje 

Ova biljka je vrlo skromna, što se uzgoja tiče i podjednako uspijeva na gotovo svim vrstama tla.

Kao i sve druge samonikle biljke, bere se u čistoj prirodi, što dalje od prometnica i zagađenih zona.

Mladi listovi koprive, ubrani prije cvatnje su najukusniji za konzumaciju i najbolji su lijek.

Idealno vrijeme za berbu lista koprive je proljeće (od ožujka do svibnja), prije cvatnje, a može se brati i u jesen prije formiranja sjemena.

Prilikom berbe, obavezna je zaštita ruku rukavicama jer mravlja kiselina i histamin prisutni u lisnim dlačicama mogu nadražiti kožu te izazvati svrbež, bol, crvenilo i oteklinu.

Beru se sasvim mladi listovi, s vrha (10-15 cm od vrha) koji se termički obrađuju za trenutnu konzumaciju ili se suše za kasniju upotrebu.

Mnoge domaćice ju nakon kratkog blanširanja zamrzavaju te koriste tijekom zime kao zamjenu za špinat ili blitvu.

Želite li je osušiti i koristiti cijele godine, lišće koprive osušite u hladovini, na prozračnom mjestu. Osušeno se posprema u papirnate ili platnene kutije ili vrećice.

Korijen se vadi u proljeće i jesen. Nakon što se četkom dobro očisti od zemlje, suši se kao i lišće, u hladovini, na prozračnom mjestu.

Sjeme se sakuplja u kolovozu i rujnu.

Napomena

Nakon duže konzumacije koprive postoji manji rizik od alergijske reakcije.

Kopriva u pojedinim slučajevima može izazvati proljev i probleme s probavom.

U slučaju konzumacije većih količina pripravaka od koprive konzultirajte se s liječnikom jer kopriva može pojačati ili ometati djelovanje pojedinih lijekova (lijekova za razrjeđivanje krvi, za snižavanje tlaka, za dijabetes, antidepresiva).

Izvori korišteni u članku uključuju:

http://consciouslifenews.com

http://www.herballegacy.com

http://www.nettlesforhealth.com

 http://alternativa-za-vas.com/